BLIŽI SE LJETO 2027. GODINE: Majka ubijene djevojčice traži odgovore o budućnosti maloljetnika iz Ribnikara!

Tri i po godine nakon tragedije koja je potresla Srbiju, jedna majka ponovo postavlja pitanja na koja, kako tvrdi, još niko nije dao konkretne odgovore. Ninela Radičević, majka ubijene djevojčice Ane Božović, javno je progovorila o sudskim postupcima, položaju porodica žrtava i neizvjesnosti koja se otvara pred predstojeće punoljetstvo maloljetnika koji je počinio masovno ubistvo u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu.

Njeno obraćanje, objavljeno u nedjelju, 15. novembra 2026. godine, nije bilo samo podsjećanje na tragediju. Bila je to i poruka nadležnim institucijama da porodice ubijenih učenika još čekaju odgovore, dok vrijeme prolazi, a pojedina pitanja ostaju neriješena.

U razgovoru za FoNet, Radičević je posebno istakla pitanje budućeg smještaja maloljetnika, koji bi tokom ljeta 2027. godine trebao napuniti 18 godina.

Prema njenim riječima, država još nije ponudila jasno i trajno rješenje za njegov boravak nakon punoljetstva.

Roditelji Koste Kecmanovića osuđeni: Sud otkrio poruku koju je majka poslala neposredno prije masakra

“Glavno pitanje za bilo koju vlast koja se sad nalazi na tom mestu jeste da li je država donela do sada neki zakon, zato što mi već tri i po godine nemamo rešenje šta da rade s njim, ne postoji trajni smeštaj za takvu vrstu počinioca. Šta se radi na tome?”, upitala je Ninela Radičević.

Ona smatra da se nadležne institucije moraju pravovremeno izjasniti o narednim koracima, posebno zbog toga što je maloljetnik smješten u zdravstvenoj ustanovi namijenjenoj djeci i adolescentima.

“On sledećeg leta puni 18 godina. Znači, on ne može ni da bude, sve i da hoće, na dečjoj psihijatriji i neurologiji. Šta će da radi s njim? Je l’ ima država rešenje? Šta vi planirate tačno s tim monstrumom da uradite”, upitala je Ninela Radičević.

Njena izjava otvorila je pitanje koje prevazilazi sam datum punoljetstva: postoji li plan institucija za dugoročno postupanje u ovom slučaju?

Radičević je zatim govorila i o uslovima u kojima maloljetnik boravi, ocjenjujući da oni, prema njenom mišljenju, ne predstavljaju kaznu za počinjeno djelo.

“Uslovi u kojima se on čuva, njemu je super, dakle, on nema nikakvu vrstu kazne za delo koje je učinio. On je sam, on dobija knjige, on nije sa drugim ljudima, pa da oseti neprijatnost života na psihijatrijskoj klinici, on to nema. On je izolovan, sam, bezbedan, znači tu kazna za njega ne postoji”, rekla je Ninela Radičević.

Ona je dodatno objasnila zašto smatra da sam boravak u zatvorenoj ustanovi nije dovoljan odgovor na ono što se dogodilo.

“Njemu to što je zatvoren nije kazna. Pa on je to hteo, on je to sam rekao. Tako da ne razumem kako ništa od toga nije pitanje”, navela je Ninela Radičević.

Riječ je o njenoj procjeni uslova boravka i njihovog značenja, a ne o nezavisno potvrđenom opisu medicinskog tretmana ili pravnog statusa maloljetnika.

Međutim, njena zabrinutost ne završava se pitanjem njegovog smještaja. Posebno bolnim smatra to što se, kako kaže, o tragediji u „Ribnikaru“ sve manje govori, iako porodice žrtava još čekaju završetak važnih postupaka.

“Stvarno dolazim do zaključka da naš slučaj ‘Ribnikar’ više nikoga ne zanima ili se smatra da je sve uređeno kako treba. Stvarno je puna tišina po pitanju ‘Ribnikara'”, rekla je Ninela Radičević.

U njenim riječima prepoznaje se razočaranje zbog osjećaja da je javna pažnja oslabila prije nego što su sva pitanja dobila odgovore.

Dodatnu neizvjesnost, prema njenim navodima, izazvala je informacija o pražnjenju Klinike za neurologiju i dječju psihijatriju zbog havarije.

Radičević je ukazala na to da nema dovoljno informacija o tome šta se u takvim okolnostima događa s maloljetnikom koji je bio smješten u toj ustanovi.

“Ako je tvrdnja da je bezbednost te bolnice trajno narušena i da prosto nije bezbedna, šta će biti sa Kostom? Kako to sad odjedanput nije nikakav problem? Ministarstvo zdravlja kaže nemamo mi ništa s tim. To je direktorka uradila na svoju ruku”, navela je ona.

Ovim riječima prenijela je i tvrdnju o stavu Ministarstva zdravlja, ali u dostavljenom materijalu nema nezavisne potvrde tog navoda niti zvaničnog odgovora nadležnih.

Majka ubijene djevojčice izrazila je i bojazan da bi pitanje odgovornosti moglo postati predmet međusobnih optuživanja različitih političkih struktura.

“Hajde, nova vlast će da krivi staru. Stara vlast će da kaže ne znam ja, evo pitajte ove za koje ste birali 25. oktobra. Nešto se ovde meni ne sviđa u celoj priči. Ne znam da li sam i paranoična kada se radi o problematicie s kojom se nosim već tri i po godine, ali vrlo sam skeptična prema celoj stvari”, rekla je ona.

Jedan od najpotresnijih dijelova njenog obraćanja odnosio se na sudske postupke i iskustva porodica koje su izgubile djecu.

Prema riječima Radičević, porodice već godinu dana čekaju odluku Apelacionog suda u parničnom postupku. Istovremeno je izrazila nezadovoljstvo zbog toga što, kako tvrdi, od presude donesene u maju u krivičnom postupku protiv roditelja maloljetnika do novembra nije bilo vidljivog pomaka.

“Nikom ništa, to niko ne pominje”, navela je Ninela Radičević.

Posebno je kritikovala način na koji se u parničnim postupcima procjenjivala duševna bol roditelja čija su djeca ubijena.

“Mi smo u parničnom postupku morali da idemo da nam procenjuju veštačenjem, da bi se utvrdila veličina naše boli što su nam deca ubijena. Pa to je stvarno kriminal, je l’ to stvarno moralo da se radi, pa niko ništa nije rekao”, rekla je ona.

Upravo taj dio njenog svjedočenja pokazuje koliko su sudski postupci za porodice žrtava dodatno emocionalno opterećenje.

Tri i po godine nakon tragedije, pitanja koja postavlja Ninela Radičević odnose se na odgovornost institucija, pravosudne odluke, budući smještaj maloljetnika i odnos društva prema porodicama žrtava.

Njena poruka je da vrijeme ne smije postati razlog za zaborav i da porodice imaju pravo tražiti jasne odgovore. Hoće li nadležne institucije ponuditi konkretno rješenje prije punoljetstva maloljetnika, iz dostavljenih informacija još nije poznato.

Svijet ne prestaje da nas iznenađuje – svakodnevno svjedočimo događajima koji šokiraju, potresu i ostave nas bez daha. Od dramatičnih policijskih intervencija, tragičnih nesreća do ljudskih sudbina koje slamaju srce – ova rubrika donosi stvarne priče koje pogađaju pravo u centar. Ako vas zanimaju stvarni događaji koji oblikuju svakodnevicu i bude snažne emocije, ne propustite naše tekstove u kategoriji Hronika. Svaki dan vas čekaju nove, istinite i šokantne priče!