Kupovina mesa, nekada čin međusobnog povjerenja između mušterije i mesara, danas sve češće otvara pitanje poštenja i etike u trgovini. Ono što je u prošlosti bilo gotovo svetinja – odlazak kod mesara u kojeg imaš povjerenja – danas je za mnoge postalo situacija ispunjena sumnjom i razočarenjem. Na društvenim mrežama, u medijima, pa i u svakodnevnim razgovorima, sve češće se spominju trikovi kojima se služe pojedini prodavači kako bi zaradili na račun kupaca.
Ljudi se žale da plate više nego što su dobili, da kući donesu proizvod koji na vagi kod njih pokazuje znatno manju težinu nego što je pisalo na pakovanju, ili da dobiju meso lošijeg kvaliteta od onoga što im je obećano. Sve to stvara dojam da je varanje kupaca postalo svakodnevna praksa, koja se vodi logikom: “ako prođe – prođe.”
Sitne prevare, a veliki gubici
Najviše pritužbi odnosi se na odjele s mesom i suhomesnatim proizvodima. Ljudi su zabilježili brojne primjere u kojima na pakovanju piše 100 grama mesa, a vaga kod kuće pokaže tek 78 grama. Na prvi pogled, možda se čini da to nije velika razlika, ali kada se takve stvari ponavljaju iz dana u dan i kod više kupovina – gubitak postaje ozbiljan.
Jedna objava na internetu posebno je privukla pažnju javnosti:
“Pripazite, varaju nas s težinom proizvoda. Na pakovanju 100 grama, a kod kuće na vagi 78. Ovo nije prvi put! Prodavačica tvrdi da je vaga u redu, ali greške se uvijek dešavaju kada se radi o manjim količinama.”
Komentari ispod objave pokazali su da ovo nije izolovan slučaj – mnogi ljudi su podijelili ista ili slična iskustva. Problem je u tome što rijetko ko prijavljuje ovakve situacije inspekcijama, pa prodavači nastavljaju po starom.
Trikovi iznutra – šta kažu bivši mesari
Nekadašnji radnici mesnica sve češće javno govore o onome što se dešava “iza pulta”. Prema njihovim riječima, meso se ponekad potapa u vodu da bi bilo teže, pa kupac umjesto kilograma mesa zapravo plati i nekoliko stotina grama vode. Kada to meso kasnije stoji u frižideru, višak tečnosti iscuri i vaga pokaže znatno manje.
Osim toga, postoje i drugi trikovi: ispod papira na vagi, ili u samoj ambalaži, zna se staviti dodatak koji povećava težinu. Tako šefovi ostvaruju veći promet, dobijaju bonuse i pohvale, dok kupci ostaju prevareni.
Takođe, mnoge mesnice nude već pripremljeno mljeveno meso, iako mušterija očekuje da će se pred njom samljeti komad mesa koji je izabrala. Na taj način se često plasiraju ostaci i otpatci mesa koje bi bilo teško prodati samostalno.
Naizgled sitni detalji – poput papira, najlona ili ambalaže – često se ne skidaju s vage, pa kupac plati i ono što uopće nije meso. Takvi “grami” u praksi znače ozbiljnu zaradu za trgovca, a gubitak za kupca.
Mesnice kroz historiju – mjesto povjerenja i zajedništva
Iako su kritike današnjih mesnica opravdane, treba podsjetiti da mesnice imaju dugu tradiciju i poseban značaj u zajednicama. Od antičkih vremena, pa sve do modernog doba, mesar nije bio samo trgovac, već i osoba od povjerenja. Na Balkanu je mesar bio onaj koji je znao potrebe svake porodice, pomagao u zimskim pripremama mesa i kobasica, a njegova radnja često je bila mjesto okupljanja i druženja.
Meso je uvijek imalo simboličnu vrijednost – ko je mogao sebi priuštiti teletinu, jagnjetinu ili biftek, uživao je poseban društveni status. Mesnica je zato bila prostor u kojem se ogledala ekonomska, ali i kulturna slika zajednice.
Izazovi modernog doba
Danas se tradicionalne mesnice suočavaju s velikom konkurencijom supermarketa, industrijski pakovanog mesa i promijenjenih prehrambenih navika. Sve više ljudi okreće se vegetarijanstvu i veganstvu, dok drugi traže organsko, domaće i provjereno meso, spremni da plate više za kvalitet i sigurnost.
Mnogi savremeni mesari pokušavaju da se prilagode – promoviraju proizvode na društvenim mrežama, snimaju video zapise, pokazuju način rada i naglašavaju transparentnost. Ipak, sumnje kupaca i dalje postoje, a povjerenje se teško vraća.
Budućnost mesnica – povjerenje ili nestanak?
Pred mesnicama su tri puta: potpuni nestanak pod pritiskom industrije i supermarketa, transformacija u moderne i etički odgovorne radnje, ili povratak tradiciji i povjerenju kupaca.
Jedno je sigurno – mesnica nikada nije bila samo mjesto gdje se kupuje hrana. Ona je simbol povjerenja, zajedništva i odnosa među ljudima. Ako to povjerenje bude potpuno izgubljeno zbog prevara i sumnjivih praksi, izgubit će se i ono što mesnice čini posebnim.
Hoće li kupci nastaviti vjerovati mesarima ili će se okrenuti drugim izvorima – pokazat će vrijeme. Ali jedno je jasno: mesnica je ogledalo društva u kojem živimo, naših vrijednosti, prehrambenih navika i odnosa prema poštenju.
Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!
