Donald Trump i Vladimir Putin, dvojica lidera koji su već godinama predmet političkih kontroverzi, ponovo se nalaze na istoj strani globalne šahovske ploče. Njihove poruke i potezi u posljednjim sedmicama jasno stavljaju Evropu u ulogu glavnog krivca za zastoj u pokušajima da se zaustavi rat u Ukrajini. Tri sedmice nakon spektakularnog, ali suštinski jalovog samita na Aljasci, odnosi među silama izgledaju složenije nego ikada.
Kako prenosi CNN, Trump je u posljednjem razgovoru s evropskim liderima snažno pozvao Evropu da “uradi više” po pitanju Ukrajine. Ipak, paradoks je u tome što upravo transatlantski saveznici, a ne Washington, trenutno nose najveći teret diplomatskih i ekonomskih napora da pronađu okvir sigurnosnih garancija za Kijev. Trump, poznat po svojoj nepredvidivoj diplomatiji, dan ranije najavio je i novi razgovor s Putinom, odbivši precizirati da li bi podržao stroge sankcije Moskvi ako ruski predsjednik nastavi usporavati njegove mirovne inicijative. Njegova poruka bila je više nalik upozorenju: “Ako budemo nesretni, vidjet ćete da će se stvari desiti.”
U razgovoru s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i evropskim čelnicima, američki predsjednik je naglasio da Evropa mora prestati kupovati rusku naftu, podsjećajući da je EU Moskvi u jednoj godini dala više od milijarde eura kroz energetske transakcije. Također je zahtijevao da Evropa poveća pritisak na Kinu, optužujući Peking da indirektno finansira rusku ratnu mašineriju. Međutim, Trumpovo insistiranje na ovom pitanju doima se kontradiktorno – dok kritikuje Evropu zbog odnosa s Kinom, sam nije spreman uvesti ozbiljne sankcije Pekingu, jer bi to moglo ugroziti njegove trgovinske ciljeve.
Njegova politika već je uzdrmala odnose i s Indijom. Zemlja koju su američke administracije tri decenije pokušavale zadržati podalje od kineskog uticaja, sada je pod Trumpovim tarifama od 50%. Istovremeno, indijski premijer Narendra Modi srdačno razgovara s Putinom i Xi Jinpingom, dok Washington gubi strateško uporište. Slike Modija u Putinovoj limuzini evocirale su uspomene na nedavni samit Trumpa i Putina u Aljasci, gdje je dvojac pokazao neuobičajenu bliskost.
Evropa, međutim, ne stoji skrštenih ruku. Iako je Rusija nekada bila najveći snabdjevač energentima, EU je već smanjila uvoz nafte na najniže nivoe u posljednjih nekoliko godina. Sankcije i diversifikacija energetskih izvora jasno pokazuju da kontinent pokušava izaći iz zavisnosti od Moskve, iako proces još uvijek nije završen.
U međuvremenu, Rusija nastavlja koristiti klasičnu strategiju podjela, pokušavajući unijeti razdor između SAD-a i Evrope. Putin, tokom posjete Kini, optužuje Zapad za “histeriju”, tvrdeći da Rusija nikada nije imala namjeru napasti Evropu, iako historija agresije na Ukrajinu iz 2014. i 2022. godine govori suprotno. Dodatni pritisak dolazi i kroz diplomatske manevre Moskve, uključujući i odbacivanje ideje o stranim trupama u Ukrajini nakon rata.
Mogući pregovori između Putina i Zelenskog i dalje su na dugom štapu. Dok američki zvaničnici optimistično govore o skorom susretu, Putin predlaže Moskvu kao lokaciju – prijedlog koji Zelenski nikako ne može prihvatiti. Trump se nameće kao potencijalni posrednik, ali i dalje koketira s ruskim stavovima, čime dodatno zbunjuje saveznike.
Ipak, mali tračak nade pojavio se nakon zajedničkog poziva u kojem su učestvovali Trump, Zelenski i “Koalicija voljnih”. Francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio je da je 26 zemalja spremno pružiti doprinos mirovnim snagama, pod uslovom da se postigne prekid vatre. On je jasno naglasio da sigurnost Ukrajine mora biti zaštićena trostruko: jačanjem vojske, evropskim trupama i američkom sigurnosnom mrežom.
Na kraju još jedne sedmice bez vidljivog napretka, Trump pokazuje znakove frustracije. Međutim, i dalje nema jasnu strategiju koja bi mogla izvući svijet iz trenutne blokade. Sve ukazuje na to da će mjeseci pred nama biti presudni – ne samo za Ukrajinu, nego i za globalni odnos snaga.
Krvavi rat u Ukrajini ulazi u novu, neizvjesnu fazu, jasno je da se geopolitika pretvara u igru živaca u kojoj svaka izgovorena riječi koje mogu imati dalekosežne posljedice. Trump i Putin, iako naizgled na suprotnim stranama, sve češće se pojavljuju u ulozi aktera koji nameću pravila igre. Evropa je ponovo u središtu pritisaka kao jedini krivac, a sve dok Ukrajina ostaje žrtva velikih globalnih kalkulacija.
Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!
