Svađe među djecom, nadmetanja oko igračaka, borba za “najbolje mjesto” u autu i povremeno dramatično zalupanje vratima — sve to ponekad izgleda kao mali porodični haos, ali je zapravo sastavni i normalan dio odrastanja u porodicama sa više djece. Iako roditelje često može dovesti do ivice živaca, psiholozi naglašavaju da su ti sukobi važni, očekivani i čak korisni. Najčešće dolaze u talasima, pojačavaju se i smanjuju u zavisnosti od faze razvoja kroz koju djeca prolaze.
Stručnjaci objašnjavaju da se djeca ne svađaju zato što se ne vole, već naprotiv — zato što im je odnos važan. Emocionalna bliskost, zajedničko odrastanje i konstantna interakcija stvaraju teren na kojem djeca uče važna životna pravila: kako postaviti granice, kako se zauzeti za sebe, ali i kako saslušati, smiriti se, pregovarati i popraviti narušeni odnos. Upravo zato roditelji imaju ključnu ulogu — njihova dosljednost, smirenost i jasna pravila pretvaraju te sukobe u lekcije iz emocionalne pismenosti.
Ljubav i sukob idu ruku pod ruku
Odnosi između braće i sestara prirodno spajaju toplinu i konflikt. Iako zvuči kontradiktorno, istraživanja pokazuju da toplina u odnosu doprinosi jačim socijalnim i emocionalnim vještinama kroz djetinjstvo i adolescenciju. Djeca mogu osjećati duboku bliskost i istovremeno biti iziritirana ponašanjem onog drugog — što je potpuno normalno. Uz podršku odraslih, te emocije se oblikuju u produktivno ponašanje i važne životne vještine.
Pravednost igra ogromnu ulogu. Djeca izuzetno dobro primjećuju ko dobija šta i kada, a studije potvrđuju da trajno stroži tretman jednog djeteta može dovesti do problema u ponašanju. Zbog toga roditelji trebaju izbjegavati poređenja, jasno objašnjavati razlike u pravilima koje su vezane za uzrast i dosljedno primjenjivati standarde na sve članove porodice.
Šta roditelji mogu konkretno uraditi?
Dobar odnos među braćom i sestrama ne zavisi od idealnih karaktera, niti od savršeno posloženih porodičnih okolnosti. Presudne su svakodnevne navike i način na koji roditelji usmjeravaju djecu kroz konflikte.
Psiholozi to opisuju riječima: “Sukob je učionica, a ljubav je glavni predmet.”
1. Prepoznajte emocije i postavite jasne granice
Prvi korak je prepoznati i imenovati ono što djeca osjećaju. Rečenice poput: “Vidim da oboje želite isto i zato je teško” smanjuju napetost i daju djeci osjećaj da su saslušana. Paralelno s tim, kućna pravila moraju biti jasna i jednostavna: bez udaranja, bez vrijeđanja, pitaj prije nego što uzmeš tuđu stvar. Kada sigurnost postane upitna, posljedice trebaju biti brze i dosljedne.
2. Budite medijator, a ne sudija
Umjesto da proglašavate ko je kriv, potaknite djecu da zajedno pronađu rješenje. Pitanja poput: “Kako biste mogli ovo riješiti?” ili “Koji je način da se smijenite?” razvijaju sposobnost pregovaranja i zajedničkog dogovora. Ponekad pomažu jednostavni alati poput tajmera ili predmeta koji se može dijeliti.
3. Radite na prevenciji
Individualno vrijeme sa svakim djetetom — makar deset minuta dnevno — može drastično smanjiti rivalstvo. Upotrebljavajte pravilo: “Ista ljubav, različite potrebe.” Objašnjavajte razliku u privilegijama koje dolaze s godinama. Dosljednost i predvidljivost djeci daju sigurnost i stabilnost.
Planirajte unaprijed situacije koje često izazivaju sukob, poput jutarnjih priprema, vožnje autom ili odlaska na spavanje. Rotirajući zadaci, dva slična izbora i vizualni rasporedi pomažu da se smanji stres i tenzija.
4. Pohvalite saradnju i učite ih popravljanju grešaka
Roditelji najčešće reagiraju tek kada dođe do svađe, a mnogo rjeđe primijete trenutke kada djeca dobro sarađuju. Pohvalite te trenutke, jer djeca rado ponavljaju ponašanje koje je primijećeno. Rečenice poput: “Vidjela sam da si mu napravio mjesta” ili “Lijepo si sačekala svoj red” jačaju pozitivne obrasce.
Kada potražiti stručnu pomoć
Iako je većina konflikata među braćom i sestrama potpuno normalna, postoje situacije koje zahtijevaju stručnu procjenu. Ako dolazi do ozbiljnog fizičkog povređivanja, maltretiranja, uništavanja imovine, velikih razlika u moći ili ako primijetite povlačenje, strah, regresiju ili pad u funkcionisanju — potražite pomoć pedijatra ili dječjeg terapeuta.
Tiha ljubav ispod buke
Svađe neće nestati, ali uz pravednost, granice i nježno usmjeravanje, djeca uče dijeliti prostor, rješavati nesuglasice i graditi međusobno povjerenje. Doći će dan kada predmet sukoba, poput šoljice ili igračke, više neće imati nikakav značaj — a umjesto vike, čut ćete riječ saradnje: “Pomaknuću se, ima mjesta i za tebe.”
Svijet je pun iznenađenja – od neobičnih svakodnevnih situacija do nesvakidašnjih priča koje nas ostave bez riječi. Ako volite ovakve teme koje vas natjeraju da zastanete i razmislite, ne propustite ostale članke u našoj kategoriji Zanimljivosti. Svakog dana vas čeka nešto novo i neočekivanosmije
