Na samom ulazu u Bokokotorski zaliv, tamo gdje se Jadran lagano sužava i prelazi iz otvorenog mora u jednu od najzaštićenijih prirodnih luka Evrope, tik uz mirno ribarsko selo Rose na poluostrvu Luštica, smješten je jedan od najmisterioznijih vojnih objekata koje je izgradila nekadašnja Jugoslavija – podzemna baza za podmornice. Iako decenijama zapušten i prepušten zubu vremena, ovaj kompleks i danas nosi težinu tajne, kao nijemi svjedok jedne epohe obilježene strahom od globalnog sukoba i stalnom vojnom pripravnošću.
Tokom 1970-ih godina, u jeku Hladnog rata, vojna doktrina SFRJ bila je snažno usmjerena na koncept tzv. opštenarodne odbrane. Ideja je bila jasna: u slučaju napada, zemlja mora biti u stanju da se brani sa svih strana, koristeći teren, skrivene objekte i infrastrukturu koja bi neprijatelju bila gotovo nevidljiva. Posebna pažnja posvećena je obali, jer je Jadransko more predstavljalo potencijalnu tačku udara, ali i važan strateški prostor za kontrolu pomorskih pravaca.
U tom periodu širom obale građeni su kamuflirani vojni objekti: obalske baterije, radarski položaji, bunkeri ukopani duboko u stijene i, možda najimpresivniji među njima, potkopi – podzemni tuneli namijenjeni za skrivanje podmornica i manjih ratnih brodova. Jugoslovenska ratna mornarica tada je raspolagala flotom od 16 podmornica domaće i sovjetske proizvodnje, što je zahtijevalo sigurna skrovišta za njihovo baziranje, održavanje i brzo izvlačenje na more u slučaju opasnosti.
U Boki kotorskoj izgrađena su tri takva potkopa: Rose, Rakite i Spilice. Svi su pažljivo ukopani u masive obalnih stijena, projektovani tako da budu gotovo neprimjetni iz zraka i otporni na direktne udare. Njihova pozicija nije bila slučajna – Boka je zbog svog uskog ulaza, velike dubine i prirodne zaklonjenosti smatrana jednom od najsigurnijih prirodnih luka Mediterana.
Tunel u Rose, ukopan duboko u kameni masiv Luštice, najpoznatiji je i tehnički najsofisticiraniji među njima. Dug je približno 100 metara, širok oko osam, a njegova unutrašnjost bila je projektovana tako da istovremeno primi dvije podmornice. U sklopu objekta nalazili su se generatori za punjenje akumulatora, prostori za skladištenje mina i torpeda, kao i mreža bočnih hodnika koji su vodili dalje u unutrašnjost poluostrva. Sve je bilo osmišljeno tako da posada može boraviti i djelovati potpuno skrivena od vanjskog svijeta.
Ulaz u potkop bio je posebno maskiran – prekriven lažnim stijenama postavljenim na metalne panele, koje su iz zraka izgledale kao obična obalna litica. Tek kada bi se brod približio, otvarao se tamni, pravougaoni otvor koji vodi u unutrašnjost. Za razliku od ostalih potkopa u Boki, Rose je imao i drumsku komunikaciju te ulaz za teretna vozila, što ga je činilo pravom podzemnom bazom, a ne samo zaklonjenim vezom.
Potkopi Rakite i Spilice, smješteni istočnije, korišteni su pretežno za manja plovila, topovnjače i torpedne čamce. Dubina mora unutar njih varira između 3,5 i više od pet metara, a dužina tunela bila je dovoljna da se brod u potpunosti sakrije od pogleda, kako sa mora, tako i iz zraka. Ovi objekti bili su u upotrebi sve do početka 2000-ih godina.
Nakon raspada Jugoslavije, vojna infrastruktura u Boki ostala je bez namjene. Potkopi su napušteni, a ubrzo i opljačkani – nestali su metalni dijelovi, instalacije i oprema. Tunel Rose danas izgleda poput kulise iz postapokaliptičnog filma: zahrđale konstrukcije, potopljeni molovi, tragovi grafita i sablasna tišina koju povremeno prekida samo zvuk talasa. Ipak, upravo ta atmosfera privukla je novu vrstu posjetilaca. Početkom 2000-ih, tunel je nakratko poslužio i kao prostor za festival elektronske muzike Entrance, čime je dodatno učvrstio svoj kultni status.
Danas je potkop u Rose jedna od najzanimljivijih, ali i najneobičnijih turističkih atrakcija Boke kotorske. Brojne ture iz Kotora, Perasta i Herceg Novog vode posjetioce do ovog skrivenog mjesta, koje predstavlja snažan kontrast idiličnom selu Rose, tirkiznom moru, bujnoj mediteranskoj vegetaciji i plažama u neposrednoj blizini. Nekada simbol vojne tajne i straha od rata, ovaj podzemni tunel danas je otvorena knjiga prošlosti – podsjetnik na vrijeme kada se svijet dijelio blokovima, a mir čuvao duboko ispod stijena.
Zaključno, potkop u Rose nije samo zapušteni vojni objekat, već vrijedan istorijski spomenik jedne složene epohe. Njegova sudbina od strogo čuvane tajne do turističke atrakcije govori o promjenama koje su zahvatile cijeli region, ali i o tome kako se prostor, nekada građen za rat, može pretvoriti u mjesto sjećanja, radoznalosti i tihe fascinacije.
Svijet je pun iznenađenja – od neobičnih svakodnevnih situacija do nesvakidašnjih priča koje nas ostave bez riječi. Ako volite ovakve teme koje vas natjeraju da zastanete i razmislite, ne propustite ostale članke u našoj kategoriji Zanimljivosti. Svakog dana vas čeka nešto novo i neočekivano!
