Glumačka scena bivše Jugoslavije pamti mnoga imena, ali jedno od onih koje su ostavile neizbrisiv trag svakako je Ratko Tankosić, publici poznat i kao legendarni Sarma. Njegov osebujan glumački izraz, duboka interpretacija likova i prirodna harizma učinili su ga prepoznatljivim i omiljenim na filmskom platnu, ali i izvan njega. Njegov doprinos kinematografiji regiona je nemjerljiv, jer gotovo da nema značajnog filmskog ostvarenja iz zlatnog perioda jugoslovenske kinematografije u kojem se on nije pojavio, makar i u epizodnoj ulozi.
Filmski entuzijasti ga pamte po nezaboravnim ulogama u ostvarenjima poput “Specijalno vaspitanje” i “Kako je propao rokenrol”, dok mu je serija “Dome, slatki dome” donijela novu generaciju obožavatelja. Njegova gluma je bila toliko autentična da je svaki lik kojem je udahnuo život nosio pečat njegove ličnosti – bio je jedan od rijetkih koji su uspijevali spojiti duboku emociju i suptilni humor na način koji publiku osvaja bez ostatka.
Međutim, dok je na ekranu briljirao, Ratko Tankosić se suočavao sa izazovima koje nosi profesija glumca u tranzicionim vremenima. U više navrata je isticao da filmska industrija više ne pruža sigurnost kao nekada, te da je nemoguće živjeti od povremenih glumačkih angažmana. U iskrenom i emotivnom intervjuu otkrio je da se sve češće povlači iz javnosti i posvećuje slikanju – svojoj velikoj, ali dugo zapostavljenoj strasti.
“Od glume se danas ne može živjeti. Čekati godinu ili više na jednu ulogu, pa od tog honorara razvlačiti narednih godinu dana – to nema smisla. Traže se nova, mlada lica, a ja sam već na pragu penzije. Vremena su se promijenila, način glume je drugačiji, moderniji, a mene je jednostavno pregazilo vrijeme”, rekao je Tankosić sa dozom pomirenosti. Dodao je i da mu nije ispod časti da, kada zatreba, uzme četku u ruke i bavi se molerajem, jer kako kaže, “pošten posao nikoga nije ubio”.
Ono što je mnogima promaklo jeste da umjetnički gen Ratka Tankosića živi kroz njegovu kćerku Milicu Tankosić, koja se javnosti predstavlja kao Mimi. Ova talentovana mlada žena odlučila je da krene sopstvenim putem i započne karijeru u muzici, daleko od sjenke slavnog oca. Nikada nije koristila njegovo ime kao odskočnu dasku, niti se hvalila poznatim prezimenom – već je birala da svoj put gradi postepeno, nastupajući po lokalnim klubovima, restoranima i splavovima, osvajajući publiku izuzetnim glasom i emocijom koju unosi u izvođenje.
Iako mnogi od mladih izvođača teže ka modernim žanrovima, Mimi Tankosić se izdvaja – ona pjeva isključivo narodne pjesme, i to sa dubokom emocijom i posvećenošću koja se danas rijetko viđa. Kritičari i muzički znalci tvrde da njeno vrijeme tek dolazi i da se u njoj krije velika zvijezda narodne scene.
I tako, dok Ratko Tankosić tiho boji zidove i platna umjesto filmskih scena, njegova kćerka na svoj način nastavlja porodičnu tradiciju umjetnosti – ali pod svojim uslovima. To je možda i najiskreniji dokaz da istinska umjetnost, baš poput vode, uvijek pronađe svoj put – bez obzira na prepreke.
Priča o legendarnom Ratku Tankosiću i njegovoj kćerki Milici pokazuje realnu sliku da umjetnost nije samo profesija, već unutrašnja potreba i način života. I dok nasa velika legenda sa tugom napušta scenu, nova umjetnička snaga stasa u njegovom domu – tiho, ali snažno, baš kao što to čine istinski talentovani ljudi. Našoj legendi želimo sve najbolje a njegovoj ćerki puno uspjeha u muzičkoj karijeri…
