U trenutku kada se Bliski istok ponovo nalazi pod snažnim pritiskom mogućih američkih vojnih poteza prema Iranu, pažnja međunarodne javnosti sve više se okreće prema Moskvi i Pekingu. Iako se u političkom diskursu često govori o strateškom partnerstvu Rusije, Kine i Irana, analitičari upozoravaju da te veze imaju jasne granice i da ni Moskva ni Peking nisu spremni ulaziti u direktan sukob sa Sjedinjenim Američkim Državama zbog Teherana. Prema ocjenama stručnjaka, Iran u ovom geopolitičkom rasporedu ostaje važan, ali nikako presudan faktor za dvije velike sile koje trenutno imaju daleko veće prioritete.
Oprez Moskve i Pekinga pred američkim pritiskom
Kako ističe Eli Geranmaje, viša stručnjakinja za politiku u Evropski savjet za spoljne odnose, ni Kina ni Rusija ne žele da rizikuju direktan sukob sa Sjedinjenim Državama zbog Irana. Ona podsjeća da Teheran, uprkos decenijama političkog približavanja, nikada nije uspio da izgradi formalni savez sa Moskvom i Pekingom. U slučaju američkih napada, smatra Geranmaje, obje zemlje bi dale prednost očuvanju vlastitih bilateralnih odnosa s Washingtonom.

Takav stav, prema njenim riječima, proizlazi iz realpolitičkih interesa. Kina nastoji održati “delikatno” približavanje administraciji Donald Trump, dok Rusija želi da Sjedinjene Države ostanu aktivno uključene u pregovore o okončanju rata u Ukrajini. U tom kontekstu, Iran se za obje sile pojavljuje kao sekundarno pitanje, važno, ali ne i ključno.
Ukrajina ispred Irana u ruskoj strategiji
Da je ruski fokus prije svega usmjeren na Ukrajinu, potvrđuju i analize iz Moskve. Ruski politički analitičar Sergej Markov naglašava da sporazumi između Rusije i Irana ne podrazumijevaju vojnu pomoć, već se uglavnom svode na političku, diplomatsku i ekonomsku saradnju. Drugim riječima, Moskva nije obavezana da vojno reaguje u slučaju eskalacije sukoba između SAD-a i Irana.
Sličan stav iznosi i Aleksandar Gabujev, direktor Centra Karnegi Rusija–Evroazija, koji smatra da bi Rusija učinila sve što može kako bi iranski režim „održala na površini“, ali bez preuzimanja ozbiljnog rizika. On otvoreno upozorava da su ruske mogućnosti ograničene, posebno zbog vlastitih ekonomskih problema. Rusija, prema njegovim riječima, ne može postati veliko tržište za iranske proizvode niti osigurati značajnije finansijske injekcije koje bi Teheranu olakšale pritisak sankcija.

Specijalista za odnose Rusije i Irana Nikita Smagin ide i korak dalje, tvrdeći da bi Moskva u slučaju američkih udara mogla učiniti “skoro ništa”. Iako Rusija ne želi vojnu konfrontaciju sa SAD-om, istovremeno ostavlja prostor za isporuku oružja Iranu, koristeći ga kao pregovarački adut u širim razgovorima s Washingtonom, posebno onima vezanim za Ukrajinu. Kako ističe Markov, ukrajinska kriza za Rusiju ima daleko veći strateški značaj od iranske.
Kineska uzdržanost i proračunata podrška
Za razliku od Rusije, Kina se prema Iranu postavlja još opreznije, vodeći računa o ekonomskim interesima i regionalnoj stabilnosti. Nezavisni politički posmatrač iz Pekinga Hua Po navodi da je Kina spremna pomoći Teheranu na ekonomskom, tehnološkom, pa čak i vojnom i političkom planu, ali uglavnom u kontekstu nevojnih američkih pritisaka, poput trgovinskih mjera ili sajber operacija.
U slučaju direktnih američkih napada, Kina bi, prema njegovoj procjeni, ojačala ekonomske veze s Iranom i pomogla mu da ojača svoje vojne kapacitete, ali prije svega s ciljem da dugoročno iscrpi američko angažovanje na Bliskom istoku, a ne da se sama uključi u sukob. Do sada je Peking zadržavao uzdržan ton, vagajući između interesa uvoza nafte i potrebe za stabilnošću u regiji.
Istraživač odnosa Irana i Kine Teo Nenčini sa Sciences Po Grenoble ističe da Kina ima određene koristi od oslabljenog Irana, jer joj to omogućava pristup jeftinijoj nafti i jačanje geopolitičkog partnerstva. Ipak, on smatra da je malo vjerovatno da bi se Peking upustio u direktan obračun sa Sjedinjenim Državama zbog Irana. U najboljem slučaju, Kina bi osudila napade na diplomatskom planu, ali bez konkretnih protivmjera.

Iran izvan središta odnosa velikih sila
Zajednička ocjena većine analitičara jeste da iransko pitanje, uprkos čestoj retorici, nije u samom središtu odnosa između Kine i Sjedinjenih Država, niti između Rusije i Zapada. Kako zaključuje Nenčini, nijedna od ovih zemalja neće prekinuti ili ozbiljno ugroziti međusobne odnose zbog Irana. Teheran ostaje važan regionalni akter, ali ne i tačka oko koje su Moskva i Peking spremni redefinisati svoje globalne strategije.
Iako se Iran često predstavlja kao dio šireg bloka koji se suprotstavlja američkom uticaju, stvarnost pokazuje znatno složeniju sliku. Rusija i Kina nastupaju pragmatično, vodeći se vlastitim interesima i prioritetima, pri čemu Ukrajina, odnosi sa Washingtonom i ekonomska stabilnost imaju prednost nad sudbinom Teherana. U slučaju eskalacije sukoba između SAD-a i Irana, podrška Moskve i Pekinga vjerovatno će ostati ograničena, pažljivo odmjerena i daleko od direktne konfrontacije, što Iranu ostavlja malo prostora za oslanjanje na saveznike u trenutku najveće krize.
Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!
















