Starinska kuhinja čuva recepte koji odolijevaju vremenu i modernim trendovima, a među njima posebno mjesto zauzima hercegovačka cicvara – jednostavno, a izuzetno sito i hranjivo jelo koje se generacijama prenosi s koljena na koljeno. Ova delicija nije samo obrok, već dio identiteta, tradicije i porodičnih okupljanja, naročito tokom božićnog doručka, ali i u hladnim zimskim danima kada tijelu treba snaga i toplina.
U Hercegovini se cicvara oduvijek smatrala jelom koje „drži čovjeka cijeli dan“. Pripremala se u ranim jutarnjim satima, dok se kuća još budi, a miris kajmaka i toplog brašna ispuni prostor i okuplja porodicu za stolom. Iako naizgled skromna, cicvara zahtijeva znanje, strpljenje i pravi omjer sastojaka, jer samo tako dobije onu prepoznatljivu teksturu i bogat okus.
Osnovu ovog jela čini kajmak, najčešće dobro prevreo i slan, kakav se u hercegovačkim domaćinstvima oduvijek cijenio kao nezamjenjiv sastojak. Upravo taj kajmak daje cicvari punoću i masnoću po kojoj je poznata. Uz kajmak se koriste voda, kombinacija bijelog i kukuruznog brašna, so po ukusu, te jaja koja se dodaju na samom kraju i jelu daju dodatnu mekoću i zaokružen ukus.
Iako se recepti mogu blago razlikovati od kuće do kuće, suština ostaje ista – sporo kuhanje, stalno miješanje i ljubav prema tradiciji.
Sastojci:
- 500 g domaćeg kajmaka
- 1 i po šolja vode
- 150 g bijelog brašna
- 50 g kukuruznog brašna
- So po ukusu
- 2 jaja
Način pripreme:
Priprema hercegovačke cicvare zahtijeva strpljenje i potpunu pažnju, jer je upravo to tajna njenog savršenog ukusa. U veću šerpu prvo se sipaju voda i kajmak, koji se zagrijavaju na srednjoj vatri dok smjesa ne provri i kajmak ne počne da se topi i sjedinjuje s vodom.
U posebnoj posudi pomiješaju se bijelo i kukuruzno brašno. Kada tečnost u šerpi provri, brašno se postepeno dodaje uz neprestano miješanje, kako se ne bi stvorile grudvice. Smjesa se zatim kuha na tihoj vatri, uz stalno miješanje, sve dok kajmak ne počne da otpušta masnoću i izbijati na površinu – to je znak da je cicvara skoro gotova.
Na samom kraju dodaju se umućena jaja, koja se brzo i ravnomjerno umiješaju u smjesu. Cicvara se tada kuha još nekoliko minuta, bez prestanka miješanja, dok ne dobije gustu, kremastu strukturu i bogat, pun miris.
Tradicionalno se služi vruća, uz domaći hljeb, pogaču ili lepinju, a često se kombinuje s čašom jogurta ili kiselog mlijeka. U Hercegovini se vjeruje da prava cicvara ne treba nikakve dodatke – njen ukus govori sam za sebe.
Ukusi su kao priče – svaki nosi svoju čaroliju, porijeklo i miris djetinjstva. Ako volite da istražujete jela iz različitih krajeva, učite o tradiciji kroz recepte i otkrivate neodoljive kombinacije ukusa, ne propustite ostale tekstove iz naše kategorije Svijet Ukusa. Svaki dan vas čeka nova doza inspiracije – na tanjiru!
