Ako je Milorad Dodik ikada uradio nešto “dobro” za Bosnu i Hercegovinu, onda je to činjenica da je svojim postupcima i beskrajnim praznim prijetnjama potpuno obesmislio ideju o nezavisnoj Republici Srpskoj. Godinama je predsjednik SNSD-a mahao referendumom o otcjepljenju, proglašavao “dane nezavisnosti” i pokušavao graditi paralelne institucije. Međutim, sve je to ostalo samo na naslovnicama i televizijskim istupima, bez ikakve stvarne snage i bez ikakve međunarodne podrške.
Dodik je odavno shvatio da mu tema “nezavisnosti” služi isključivo za politički marketing i skretanje pažnje sa stvarnih problema – korupcije, odlaska mladih, uništene privrede i zarobljenih institucija. Njegove prijetnje su postale poput priče o dječaku koji je stalno vikao „eto vuka“ – toliko puta je ponavljao prijetnju da mu danas ne vjeruje čak ni najzagriženiji srpski nacionalista.
U tom smislu, Dodik podsjeća na Vilijama Milera, američkog propovjednika iz 19. stoljeća koji je okupljao mase i precizno najavljivao smak svijeta. Ljudi su prodavali imovinu, čekali apokalipsu, a ona se nikada nije desila. Razlika je samo u tome što je Milerov pokret nestao, dok Dodikov SNSD i dalje opstaje, ali ne kao ideološka snaga već kao interesna grupa koja drži resurse Republike Srpske i koristi ih za vlastitu korist.
Presuda koja je promijenila sve
Presuda Suda BiH kojom je Dodiku oduzet mandat predsjednika RS-a bila je trenutak istine. Čovjek koji je godinama negirao državu i institucije, ponižavao sudove i visoke predstavnike, odjednom se suočio s realnošću – njegove odluke više ne važe ni izvan Laktaša i Banje Luke. Kada je postalo jasno da će biti raspisani prijevremeni izbori, Dodik je nakon prvobitnih prijetnji i galame, ipak “velikodušno” poručio da SNSD nema ništa protiv izbora. U prijevodu – prihvatio je poraz i odlučio se povući, ali na svoj način, uz što više buke i predstave.
Priznanje poraza kroz tišinu
Čovjek koji je decenijama grmio prijetnjama, vrijeđao protivnike i izazivao sukobe, sada ne smije napraviti korak koji bi ga dodatno ugrozio. Nalazi se pod sankcijama, bez međunarodnog saveznika, a mit o “nezavisnoj Srpskoj” raspao se pred očima javnosti. Njegov politički kapital i dalje postoji – SNSD kontroliše aparat i resurse – ali ideja kojom je hranio narod potpuno je izgubila snagu.
Danas, priče o povoljnom geopolitičkom trenutku, Trampu ili ruskoj podršci zvuče kao eho iz prošlosti. Mit o Dodiku kao nepobjedivom lideru urušio se, a njegovo povlačenje pokušava se zapakovati u narativ da je on “još uvijek jak”.
Sve Dodikove mitologije o “sudnjem danu” i otcjepljenju pokazale su se isprazne. RS neće nigdje, niti to može, niti to iko ozbiljan podržava. Srbi, kao i Bošnjaci, Hrvati i ostali građani, moraju graditi Bosnu i Hercegovinu zajedno – jer alternative jednostavno nema.
Dodik će možda još odigrati pokoji performans, još jednom zamahnuti rukom i zaprijetiti, ali iza kulisa priča je završena. Balon nezavisne Republike Srpske je pukao, a Bosna i Hercegovina ostaje dom svima – uprkos njemu
Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!
