Američki dnevnik The New York Times objavio je opsežnu i detaljnu rekonstrukciju odnosa Sjedinjenih Američkih Država prema ratu u Ukrajini tokom mandata predsjednika Donalda Trumpa, zasnovanu na više od 300 razgovora s političkim, vojnim i obavještajnim izvorima iz SAD-a, Ukrajine i Evrope. Tekst baca novo svjetlo na unutrašnje procese u Washingtonu i otkriva kako su paralelno s javnim mirovnim porukama i diplomatskim inicijativama postojale duboke podjele unutar američke administracije, koje su često imale direktne i ozbiljne posljedice po ukrajinske ratne napore.
Prema navodima lista, dok je Moskva ostajala pri maksimalističkim zahtjevima i insistirala na vojnoj pobjedi, Ukrajina se sve češće nalazila u situaciji neizvjesnosti, suočena s nepredvidivim odlukama ključnog saveznika. Naslijeđeno partnerstvo iz vremena administracije Joea Bidena, koje je obuhvatalo isporuke oružja, intenzivnu obavještajnu saradnju, zajedničko planiranje operacija i tehnološku podršku, počelo je da se kruni upravo u trenutku kada je Trump preuzeo mandat, navodi NYT.
Kao ilustraciju promijenjenog američkog pristupa, list opisuje događaj iz ljeta 2025. godine, kada je 18.000 artiljerijskih granata kalibra 155 milimetara, ključnih za ukrajinsku odbranu na frontu kod Pokrovska, mjesecima ostalo zaključano u skladištu u Njemačkoj. Iako je nakon intervencije jednog saveznika bliskog Trumpu pošiljka konačno puštena, u posljednjem trenutku, neposredno pred ulazak u Ukrajinu, stigla je nova naredba o njenom preusmjeravanju. Taj potez, prema riječima jednog visokog američkog zvaničnika, nije bio izuzetak već obrazac. “Dogodilo se toliko puta da sam izgubio broj. Ovo ih doslovno ubija. Smrt od hiljadu rezova”, citira NYT.
Javni događaji koji su privlačili pažnju svjetske javnosti, poput napetog susreta Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu u februaru, kasnijeg summita s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci u augustu, te nejasnih diplomatskih kontakata u Mar-a-Lagu, prema pisanju lista predstavljali su samo površinski sloj mnogo dubljeg procesa. U pozadini su se odvijali interni sukobi, borbe za uticaj i neusklađene odluke koje su često paralizirale američku politiku prema Ukrajini.
Posebno se ističe uloga Pentagona i odnos prema vojnoj pomoći. Ministar odbrane Pete Hegseth je, prema navodima izvora, bez prethodne najave odlučio zadržati isporuke granata kalibra 155 mm, pozivajući se na smanjene američke zalihe i potrebu da evropski saveznici preuzmu veći dio tereta. Američki zapovjednik u Evropi, general Christopher Cavoli, slao je upozoravajuće dopise tražeći deblokadu pomoći, ali je zastoj prekinut tek nakon intervencije umirovljenog generala Jacka Keanea, koji je imao direktan pristup Trumpu. Ipak, kasnije preusmjeravanje iste pošiljke u blizini Krakova postalo je simbol nove prakse administrativnog usporavanja i neodlučnosti.
Jedan visoki vojni zvaničnik takve poteze opisao je kao stvaranje “de facto antiukrajinske politike”, ne kroz otvorene zabrane, već kroz birokratske prepreke, kašnjenja i nejasne naredbe koje su imale isti efekat.
NYT Trumpovu vanjsku politiku opisuje kao izrazito promjenjivu, zavisnu od unutrašnjih sukoba i ličnih impresija predsjednika. S jedne strane nalazili su se zvaničnici koji su zagovarali nastavak snažne podrške Ukrajini, dok su s druge strane bili skeptici, predvođeni potpredsjednikom JD Vanceom i njemu bliskim kadrovima u Pentagonu, koji su smatrali da bi američki resursi trebali biti preusmjereni prema suprotstavljanju Kini. U takvom okruženju, odluke su često zavisile od posljednjeg razgovora, televizijskog priloga ili raspoloženja u samom Ovalnom uredu.
Na jednom NATO sastanku u Bruxellesu, ukrajinski ministar odbrane Rustem Umerov pokušavao je dobiti jasan odgovor hoće li SAD nastaviti slati već odobreno streljivo. “I samo trebam da budete iskreni prema meni. Samo budite iskreni prema meni”, ponavljao je, dok je Hegseth, prema svjedočenjima prisutnih, uglavnom ostajao bez odgovora. Slična atmosfera vladala je i u martu na sastanku u Džedi, gdje su američki zvaničnici zatražili od ukrajinske delegacije da precizira minimalne uslove za opstanak države. Michael Waltz je, prema pisanju NYT-a, Umerovu dao marker i rekao: “Počnite crtati.” Ukrajinska strana tada je označila liniju fronta, Zaporišku nuklearnu elektranu i Kinburnsku kosu kao ključne tačke, što su neki američki zvaničnici protumačili kao signal moguće spremnosti na teritorijalne kompromise.
Ipak, Donjecka oblast ostala je najveći politički i sigurnosni teret. Ukrajina i njeni evropski saveznici, prema rekonstrukciji, smatraju potpuno prepuštanje tog područja Rusiji neprihvatljivim, jer bi dugoročno destabiliziralo cijeli region i otvorilo vrata novim sukobima.
Tekst donosi i niz epizoda koje oslikavaju lične odnose unutar administracije. Nakon što je Trumpov izaslanik Keith Kellogg javno opisao Zelenskog kao “opkoljenog i hrabrog vođu”, Trump ga je, prema izvorima, oštro kritizirao iza zatvorenih vrata, navodno nazivajući ga “idiotom”. NYT navodi da takvi komentari o Zelenskom nisu bili rijetkost i da su često izgovarani daleko od očiju javnosti.
Istovremeno, list otkriva i manje vidljiv, ali operativno značajan tok događaja. Centralna obavještajna agencija CIA, uz predsjednikovo odobrenje, tajno je pružala podršku ukrajinskoj kampanji dronovima usmjerenoj na rusku energetsku infrastrukturu i tankere. Prema procjenama američkih obavještajaca, ti napadi su Rusiji mogli nanositi gubitke i do 75 miliona dolara dnevno. Odobrena je i pomoć u operacijama protiv plovila takozvane “flote u sjeni” u Crnom i Sredozemnom moru, koja je služila za zaobilaženje sankcija.
“Našli smo nešto što funkcioniše”, rekao je jedan visoki američki zvaničnik, dodajući: “Koliko dugo, ne znamo.”
Legendarni The New York Times ocjenjuje da su, uprkos povremenim diplomatskim gestama i tajnim vojnim operacijama, Ukrajina i njeni saveznici sve učestalije bili dovođeni u nepovoljan položaj, dok je Moskva ostajala čvrsta u svojim maksimalističkim zahtjevima. U takvim okolnostima, ideja brzog i održivog mirovnog sporazuma postajala je sve nepristupićajnija, a rat sve više ulazio u fazu iscrpljivanja, ne samo na bojnom polju, već i u političkim igrama Zapada.
Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!
