Kako su naši preci mjerili vrijeme: Dan u 18 svetih trenutaka
Danas živimo po ritmu digitalnih satova, minuta, alarma i podsjetnika. Vremenska trka nikada ne prestaje – od jutarnjeg buđenja uz zvuk telefona, do večernjeg pregleda poruka i planova za sutra. No, naši preci nisu poznavali ovakvu svakodnevicu. Njihov sat nije imao ekran, već je imao dušu – i bio je usklađen s ritmovima prirode.
Prije nego što su mehanički satovi postali svakodnevica, stari narodi na ovim prostorima, a naročito Srbi, mjerili su dan na potpuno drugačiji način – po svjetlu, mirisima, zvukovima i osjećaju u grudima.
Dan, prema narodnom shvatanju, nije trajao 24 časa, nego se dijelio na 18 posebnih dijelova, od kojih je svaki imao svoje ime, značenje i simboliku. Ta podjela nije bila tehnička – bila je duhovna i osjećajna. Svaki trenutak dana imao je svoj smisao.
Evo kako su naši preci živjeli kroz dan:
Praskozorje – trenutak kada se na nebu pojavi prva, gotovo neprimjetna svjetlost. Sve je još mirno, ali priroda se budi iz sna.
Zora – dolazak svjetlosti; duhovni početak dana. U narodu je zora smatrana svetim trenutkom – vremenom kada duša prima snagu.
Svitanje – sunce se po prvi put pojavljuje na horizontu. Novi dan je rođen.
Jutro – vrijeme buđenja, rada, kretanja. Počinju kućne i poljske obaveze.
Prijepodne – pun zamah aktivnosti. Tijelo i duh su najjači.
Podne – tačka vrhunca dana. Sunce najviše na nebu, sve oko nas je u balansu. Idealno vrijeme za odmor u hladovini.
Poslijepodne – snaga lagano opada, ali dan je još uvijek živ i koristan.
Suton – sunce se povlači. Svjetlost postaje mekša, nebo prelazi u nijanse narandžaste i crvene.
Sumrak – granica između dana i noći. Sve utihne, priroda se umiruje.
Predvečerje – svjetlost se gasi, a mir ulazi u svaku poru doma.
Veče – vrijeme okupljanja porodice, razgovora, priča uz ognjište.
Mrak – noć pada potpuno. Vrijeme odmora i zatvaranja.
Doba noći – prva polovina noći. Sve tone u tišinu, ljudi snivaju, a svijet odmara.
Ponoć – mistična prekretnica dana. Vrijeme kada se stari dan gasi, a novi se rađa.
Gluvo doba noći – vrijeme dubokog mira, kada se vjerovalo da „ni ptica ne leti“. Vrijeme snova i nevidljivih svjetova.
Prvi pijetao – najava da je noć na izmaku. Priroda ponovo počinje da diše.
Drugi pijetao – poziv da se polako pripremimo za novi dan.
Treći pijetao – znak da zora samo što nije stigla. Vrijeme buđenja svijeta.
Zašto je zora bila sveta?
Za naše pretke, zora nije bila običan dio dana, već božanski trenutak. Vjerovalo se da zora donosi novu priliku, život, snagu i vjeru. Mnogo toga je započinjalo upravo u zoru – rad u polju, molitva, pjesma, pa čak i važni razgovori i odluke.
U zoru se nije galamilo. Dočekivala se tiho, s poštovanjem, često uz starinske molitve ili šapat pjesme. Zora je bila simbol čistote, novog početka i nade.
Narodna mudrost kaže:„Kakva ti je zora – takav će ti biti i dan.“
Zato su naši stari zoru čekali budni – ne zbog obaveza, već zbog duhovne povezanosti sa prirodom i životom.
Svijet je pun iznenađenja – od neobičnih svakodnevnih situacija do nesvakidašnjih priča koje nas ostave bez riječi. Ako volite ovakve teme koje vas natjeraju da zastanete i razmislite, ne propustite ostale članke u našoj kategoriji Zanimljivosti. Svakog dana vas čeka nešto novo i neočekivano!
