Selma Krifica nikada nije pristajala da bude nečije očekivanje. Uvijek je birala da ostane vjerna sebi, čak i onda kada je to nosilo teret tuđih pogleda, komentara i predrasuda. Upravo ta njena dosljednost, hrabrost i autentičnost godinama privlače pažnju javnosti i osvajaju ljude koji je sretnu – bilo uživo, bilo kroz ekran. Njena smijalica, spontanost i otvorenost postali su prepoznatljiv pečat, ali i podsjetnik da ljepota nije broj, konfekcijski standard, filter niti trend – nego stanje duha.
U industriji koja neumorno diktira šta je „poželjno“, a šta „premalo“ ili „previše“, Selma je izabrala da bude ono što se danas najteže održava: stvarna. Zbog toga je inspiracija djevojkama i ženama koje se svakodnevno bore s očekivanjima sredine. U razgovoru za „Azru Premium“ otkrila je kako je gradila svoju unutrašnju čvrstinu, kako se nosila s komentarima, te šta je naučila iz najtežih bitki u životu.
Kako kaže, njen put ka samopouzdanju bio je dug i pun preispitivanja. Naučila je razliku između toga da voliš sebe i toga da prihvataš sebe, čak i onda kada bi nešto na sebi možda promijenila. Shvatanje da vrijednost nije nešto što određuju drugi, nego nešto što nosiš u sebi, bilo je ključno.
Iza kulisa njenog osmijeha kriju se godine građenja oklopa kroz humor i duhovitost, ali i kroz podršku najbližih. Sjeća se perioda kada ju je svaka primjedba o izgledu mogla uzdrmati. Komentari poput: „Ti to ne možeš“, „Lijepa si, ali…“ ili „Smršaj, biće ti lakše“ urezivali su se dublje nego što je ikome priznala. S vremenom je shvatila da ti komentari govore više o osobama koje ih izgovaraju nego o njoj. Danas odgovara osmijehom, a još češće – šalom. Ne daje ljudima moć da definišu njen dan, raspoloženje ili vrijednost.
U društvu koje se trudi sve smjestiti u kalupe – kako da izgledaš, koliko da imaš kilograma, kako da se ponašaš – ona kaže da se oslobađanje tih stega desi onog trenutka kada shvatiš ko si. Tada, kako govori kroz smijeh, „sve ono što ti društvo nameće postane samo šum koji prestaneš čuti“.
Kroz rad sa ženama i djevojkama, Selma danas dijeli ono što je sama naučila na teži način: da samopouzdanje nije nešto s čim se rodiš, nego nešto što gradiš. Da je to mišić koji jača što ga više treniraš. Mladim djevojkama poručuje da nikada ne zaborave da problem nije u njima, nego u društvu koje neumorno pokušava ubijediti žene da nisu dovoljno dobre. Savršenstvo, kaže, ne postoji – ali postoji autentičnost, a ona je najljepša stvar koju žena može nositi.
Iako je oduvijek važila za osobu koja širi pozitivu, iza njenog osmijeha kriju se borbe o kojima mnogi ne znaju dovoljno. Prije nekoliko godina suočila se s najtežim protivnikom – karcinomom. Bitka je bila duga, neizvjesna i emotivno iscrpljujuća, posebno jer je od iste bolesti izgubila i majku. U jednoj od svojih ispovijesti iskreno je priznala i da ne može imati djecu, što je bilo još jedno breme koje je hrabro nosila. Pobjedom nad bolešću pokazala je da je njena snaga veća od svakog izazova. Iako ne može imati svoje potomke, kaže da je ljubav djece nikada nije zaobišla – uvijek je okružena mališanima koji je obožavaju, a ona njih.
Selmin život danas je dokaz da se ljepota, snaga i vrijednost ne mjere centimetrima, kilogramima, godinama niti očekivanjima, nego iskustvima i srcem koje kuca bez obzira na sve. Njena priča podsjeća da je čovjek najljepši kada je svoj, kada se bori, kada ustane nakon pada i nastavi dalje.
Priča Selme Krifice nije samo priča o hrabrosti i samopouzdanju; to je priča o odbijanju da prihvati norme koje društvo postavlja. Priča o ženi koja nikada nije dozvolila da joj tuđa mjerila određuju vlastitu vrijednost. Ona je dokaz da istinska ljepota ne dolazi iz ogledala, nego iz karaktera – iz snage da budeš svoj, bez izvinjenja.
