Vijest da bi Milorad Dodik mogao biti kandidat za predsjednika Srbije izazvala je pravu buru reakcija u regionu. Iako mnogi ovu ideju smatraju gotovo nevjerovatnom, pa čak i grotesknom, ona se ipak pojavila u medijima, navodno potekla iz krugova bliskih vlasti u Beogradu. Sama pomisao na ovakav scenario podsjeća na političke trilere, ali u isto vrijeme otvara i ozbiljna pitanja o tome kuda ide politička scena u Srbiji i šire.
Politički analitičari saglasni su da je ideja nerealna i teško ostvariva. Dodik nikada ne bi bio kandidat kojeg bi Aleksandar Vučić rado vidio na najvišoj funkciji u Beogradu. Razlog je jednostavan i, kako mnogi tvrde, sasvim jasan – Dodik nije marioneta. Njegov politički stil, bez obzira na sve kontraverze, obilježen je samovoljom i potrebom da uvijek igra po svojim pravilima. A upravo to je ono što aktuelnom režimu u Srbiji najmanje treba.
“Vučiću su potrebni ljudi koje može kontrolisati, ucijenjeni političari bez jasnog stava, oni koji će slijediti naredbe bez previše pitanja. Dodik bi, naprotiv, vrlo brzo krenuo svojim putem i to je scenario kojeg se Vučić najviše pribojava”, ističu sagovornici lista Danas.
U ovom trenutku, Vučić je dodatno opterećen studentskim protestima, ekonomskim pritiscima i pričama o mogućim vanrednim izborima. Prema tome, razmišljanje o nasljedniku ili novim političkim kombinacijama trenutno nije u prvom planu. Međutim, sama priča o Dodikovoj kandidaturi savršeno se uklapa u staru političku matricu iz devedesetih godina – kreiranje slike o „ugroženosti srpstva“, pronalaženje spoljnog neprijatelja i homogenizacija biračkog tijela.
Upravo u tom narativu, Dodik može da se predstavi kao simbol otpora, kao žrtva antisrpske zavjere i politike Zapada, što režimu u Beogradu može poslužiti kao moćno oružje za zbijanje redova i skretanje pažnje sa unutrašnjih problema. Takva politika straha i krize često se pokazala uspješnom, jer u trenucima kada se narod osjeća ugroženo, skloniji je da slijedi autoritarne lidere.
Ipak, politički pragmatizam pokazuje drugu sliku. Srpska napredna stranka trenutno nema kapacitet da se upusti u velike planove i eksperimente. Fokus režima ostaje na svakodnevnim krizama koje prijete da naruše stabilnost i podršku birača. Dodik, bez obzira na svoj politički kapital i prepoznatljivost, teško da bi ikada mogao postati Vučićev kandidat. On je previše nepredvidiv, previše svoj, i upravo zato – nemoguć za kontrolu.
Priča o Dodikovoj kandidaturi za predsjednika Srbije više služi kao politički alat, nego kao realan plan. Ona otvara prostor za nove mitove, podjele i homogenizaciju, ali istovremeno pokazuje i duboku nesigurnost vladajućih struktura. U politici Balkana ništa nije nemoguće, ali jedno je jasno – Aleksandar Vučić traži poslušne figure, a Milorad Dodik to nikada neće biti.
Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!
