Svi ljudi sanjaju, iako se često čini kao da noć prođe bez ijedne slike. U stvarnosti, tokom prosječne noći sanjamo više puta, a svaki san može trajati od nekoliko minuta do čak pola sata. Ipak, većina se nakon buđenja sjeća samo djelića onoga što je sanjala, dok ostatak potpuno nestaje. Naučnici objašnjavaju da je razlog tome način na koji naš mozak funkcioniše dok spavamo.
Tokom sna, posebno u fazi REM (Rapid Eye Movement) kada su snovi najživopisniji, hipokampus – dio mozga odgovoran za pamćenje i prenošenje informacija iz kratkoročne u dugoročnu memoriju – radi usporeno. To znači da naš mozak ne uspijeva “snimiti” sve detalje, pa snovi često iščeznu čim otvorimo oči. Upravo zato većina ljudi osjeti samo emociju ili sjećanje na jednu sliku, dok cijela priča sna nestaje.
Istraživanja pokazuju da osobe koje se spontano bude tokom REM faze sna imaju veću vjerovatnoću da se sjete svojih snova. Kada se probudimo u trenutku dok san još traje, mozak ima priliku da tu informaciju kratko registruje, što povećava šanse da je zapamtimo. Ako, međutim, prespavamo REM fazu i nastavimo spavati, trag sna biva izbrisan.
Interesantno je da emocije imaju ključnu ulogu u tome šta pamtimo. Naučnici su otkrili da pozitivne emocije iz snova ostaju duže u pamćenju nego negativne, iako su noćne more često živopisnije i intenzivnije. Objašnjenje je u tome da mozak posebno reagira na emocionalno nabijene situacije, a strah, panika ili tuga iz noćnih mora često probude tijelo, čime se san “zareže” u pamćenje.
Psiholozi smatraju da snovi nisu samo nasumične slike, nego da često predstavljaju način na koji naša podsvijest obrađuje svakodnevne događaje, strahove, želje i iskustva. Snovi mogu biti odraz potisnutih emocija, ali i kreativni proces u kojem mozak povezuje ideje i stvara nova rješenja. Nije slučajno što su mnogi umjetnici, naučnici i inovatori inspiraciju pronalazili upravo u snovima. Primjer je poznati hemičar August Kekulé, koji je strukturu molekule benzena otkrio nakon što je sanjao zmiju koja grize vlastiti rep.
Postoje i načini kako možemo povećati šanse da se sjetimo svojih snova. Jedan od najučinkovitijih je vođenje dnevnika snova – zapisivanje svega čega se sjećamo odmah nakon buđenja. Čak i ako se radi samo o jednoj slici ili emociji, zapisivanjem se trenira mozak da posvećuje pažnju snovima. Također, korisno je buditi se u isto vrijeme svako jutro, jer redovan ritam spavanja olakšava pamćenje. Neki koriste i tehniku autosugestije, odlazeći na spavanje s jasnom namjerom da će se ujutro sjetiti sna.
Još jedna zanimljiva praksa jeste lucidno sanjanje – stanje u kojem osoba postaje svjesna da sanja i može preuzeti kontrolu nad tokom sna. Ljudi koji praktikuju lucidne snove češće pamte svoje snove jer su tokom njih svjesni i aktivno ih “proživljavaju”. Iako lucidno sanjanje zahtijeva vježbu, mnogi tvrde da otvara potpuno novi svijet samospoznaje i kreativnosti.
Snovi su reflekcija naše podsvijesti, prozor u skrivene misli i emocije sa kojima se možda nismo spremni nositi tokom dana. Činjenica da ih često zaboravljamo ne znači da oni nemaju vrijednost. Naprotiv, snovi mogu biti izvor kreativnosti, introspektivnog razumijevanja pa čak i motivacija za promjene života. Ako naučimo kako ih zabilježiti i obratiti pažnju na njih, otkrit ćemo da naši snovi kriju mnogo više nego što mislimo – možda čak daju i odgovore na pitanja koja nas muče dok smo budni.
Svijet je pun iznenađenja – od neobičnih svakodnevnih situacija do nesvakidašnjih priča koje nas ostave bez riječi. Ako volite ovakve teme koje vas natjeraju da zastanete i razmislite, ne propustite ostale članke u našoj kategoriji Zanimljivosti. Svakog dana vas čeka nešto novo i neočekivano!
