Mnoge riječi i izraze svakodnevno koristimo potpuno nesvjesno, prihvatajući ih kao nešto normalno i uobičajeno, bez ikakvog razmišljanja o njihovom porijeklu ili pravom značenju. Govorimo ih automatski, jer smo ih tako naučili – od roditelja, iz okruženja, iz medija. Međutim, tek kada zastanemo i zapitamo se zašto nešto zovemo baš tim imenom, shvatimo koliko je jezik pun zanimljivih nelogičnosti i tragova prošlosti.
Jedan od najupečatljivijih primjera je izraz plava kosa, odnosno riječi plavuša i plavušan. Na prvi pogled sve djeluje sasvim normalno – ali kada malo razmislimo, nameće se logično pitanje: zašto kosu koja je zapravo žute boje nazivamo plavom?
Odgovor na ovo pitanje vodi nas daleko unazad, u vrijeme staroslavenskog jezika, kada su se boje doživljavale i imenovale potpuno drugačije nego danas. Naši preci nisu imali ovako preciznu i razrađenu podjelu boja kakvu danas poznajemo. Umjesto toga, boje su se uglavnom dijelile na svijetle i tamne.
U staroslavenskom jeziku riječ „plav“ nije označavala isključivo ono što danas podrazumijevamo pod plavom bojom neba ili mora. Naprotiv, taj izraz se koristio za sve svijetle nijanse – bijelu, svijetlu, zlatastu, pa čak i žutu. Upravo zbog toga se i žuta kosa, nalik boji zrelog žita ili sunca, opisivala kao plava.
S druge strane, ono što danas nazivamo „pravom“ plavom bojom – boju mora ili dubokog neba – naši preci su nazivali modrom ili sinjom. Tragovi tog značenja i danas su prisutni u narodnoj poeziji i starim izrazima, pa tako imamo stihove poput: „žitna polja se plave“ ili „sinje more“, gdje je jasno da se ne misli na plavu boju u modernom smislu, već na sjaj, prostranstvo i svjetlinu.
Vremenom, kako se jezik razvijao, značenje riječi „plav“ se postepeno pomjeralo i sužavalo, sve više se vezujući za današnju plavu boju. Ipak, izraz plava kosa ostao je sačuvan, postavši poseban i specifičan naziv za svijetlu, žutu kosu. Tako je nastala jezička nelogičnost koju danas gotovo niko i ne dovodi u pitanje.
Zanimljivo je da ovakve „čudne“ jezičke pojave nisu karakteristične samo za naš jezik. Slični primjeri postoje i u drugim jezicima širom svijeta. U španskom jeziku, na primjer, plavuša se naziva rubia, što doslovno potiče od riječi koja je povezana s crvenkastim tonovima. Ipak, Špancima to zvuči sasvim prirodno, baš kao što nama plava kosa ne zvuči nimalo neobično.
Ovakvi primjeri pokazuju da je jezik živa tvorevina – on pamti istoriju, običaje i način razmišljanja naših predaka. I zato, iako znamo da je plava kosa zapravo žuta, nastavit ćemo je zvati plavom, jer je to trag vremena koji i dalje živi u našem govoru.
Svijet ljepote i zdravlja krije mnoge tajne i iznenađenja koja nas inspirišu da se bolje brinemo o sebi i svom tijelu. Ako volite praktične savjete, zanimljive činjenice i priče koje potiču na promjenu, svakako istražite ostale članke u našoj kategoriji Ljepota i zdravlje. Svaki dan vas očekuju korisne informacije za vaš bolji i zdraviji život!
