Evropa već godinama nije djelovala ovako zabrinuto i mobilisano kao danas. Rat u Ukrajini, koji sada ulazi u četvrtu godinu bez jasnog završetka, probudio je cijeli kontinent iz decenijskog osjećaja sigurnosti. Dok se borbe odvijaju na teritoriji relativno blizu granica Evropske unije, svakodnevni upadi ruskih dronova u vazdušni prostor zemalja članica stvaraju dodatni pritisak i naglašavaju krhkost evropske odbrane. Ono što je nekada djelovalo nezamislivo — širenje rata prema zapadu — sada se u strateškim krugovima razmatra kao realna prijetnja.
Upravo u tom kontekstu zabrinjavajuće zvuče poruke njemačkog ministra odbrane Borisa Pistoriusa, koji je u nedavnom intervjuu za njemački FAZ govorio o „posljednjem mirnodopskom ljetu“. Dok je veliki dio Evrope godinama zazirao od ratne retorike i nadao se da će sukob iscrpiti ruske ambicije, sada se i taj dio kontinenta budi u realnost u kojoj se računa na dugoročnu konfrontaciju i potrebu masovnog jačanja vojnih kapaciteta.
Njemačka, kao najveća evropska ekonomija i ključni stub NATO-a, ulazi u najambiciozniji odbrambeni projekt još od Hladnog rata. Bundeswehr trenutno broji oko 180.000 aktivnih vojnika, ali ambicija je ogromna: do 2030. želi se dostići broj od najmanje 230.000 pripadnika, uz dodatnih 200.000 rezervista. Uz to, Pistorius otvoreno govori o uvođenju modela dobrovoljnog služenja vojnog roka, po uzoru na Švedsku, kako bi se osigurao stalan dotok obučenog kadra.
Nije riječ samo o ljudstvu — Njemačka planira potpunu transformaciju svoje vojne infrastrukture. Modernizacija kasarni, logistike i obuke dio je višegodišnjeg plana, ali najveća pažnja usmjerena je na nabavku moderne tehnike. Berlin do 2030. planira kupovinu 105 tenkova Leopard 2A8, a dio njih bit će stacioniran u Litvaniji, gdje se uspostavlja stalna njemačka brigada u okviru NATO-a. Nabavka borbenih aviona F-35, helikoptera Chinook i mobilnog protuzračnog sistema Skyranger 30 samo je dio modernizacijskog paketa. Prema nekim izvještajima, Njemačka razmatra mogućnost da u narednim godinama nabavi i do 1.000 novih borbenih vozila Leopard 2A8 ili budućeg modela Leopard 2AX, što je jedan od najvećih planova oklopne nabavke u savremenoj evropskoj historiji.
Ali izazovi su veliki: nedostatak opreme, zastarjela infrastruktura i sve veći pritisak na budžet mogli bi usporiti realizaciju ambicioznih planova.
S druge strane, Poljska se profilira kao najagresivniji investitor u odbranu. Ova zemlja već sada izdvaja više od 4% BDP-a za vojsku, a cilj je da do 2026. ta cifra dostigne 5%, čime će Poljska postati država sa najvećim odbrambenim ulaganjima u Evropi u odnosu na veličinu ekonomije. Poljska nabavlja tenkove iz Južne Koreje (K2 Black Panther), masovno kupuje američke Abrams modele, modernizira postojeće Leopard 2 tenkove i ubrzano razvija protivvazdušne sisteme poput Patriot i britanskog CAMM-ER Narew. Uz to, strateški program East Shield — ogromna linija odbrane duž granica s Bjelorusijom i ruskim Kalinjingradom — predstavlja najambiciozniji infrastrukturni vojni projekat u modernoj Evropi.
Poljska također razvija vlastitu odbrambenu industriju, povećava proizvodnju municije i oklopnih sistema i planira proširiti aktivni sastav vojske na čak 300.000 pripadnika, što bi je učinilo jednom od najvećih armija u Evropi. Jasno je da Varšava sebe vidi kao budućeg lidera evropske sigurnosti i prvu liniju odbrane kontinenta.
Ni baltičke zemlje ne zaostaju. Litvanija planira ulaganja u odbranu od 5–6% BDP-a u idućoj deceniji. Nabavlja tenkove Leopard 2A8, borbena vozila CV90 i jača zračnu odbranu, uz formiranje nove pješačke divizije. Estonija, kao jedna od tehnološki najnaprednijih članica NATO-a, ogromna sredstva ulaže u protivzračnu zaštitu, zajedno sa Latvijom kupuje IRIS-T SLM sisteme, naručuje francuske haubice CAESAR i razvija moderne antidron kapacitete. Latvija se fokusira na vazdušnu mobilnost, kupovinu helikoptera MD530F i jačanje taktičke podrške.
Sve ove zemlje, uprkos razlikama u veličini i resursima, dijele zajednički osjećaj hitnosti. Geopolitička slika se promijenila — Evropa se više ne oslanja isključivo na američki štit, već gradi vlastitu sposobnost odvraćanja. Stvara se „novo normalno“: kontinent koji se ponovo militarizuje, ulaže u industriju, povećava broj vojnika i priprema se za scenarije koje je prije deset godina smatrao gotovo nezamislivim.
Pistoriusova izjava o posljednjem mirnom ljetu stoga nije samo upozorenje, nego simbol nove evropske stvarnosti. Kontinent se nalazi u periodu ubrzane transformacije, ali i pred velikim izazovima — od regrutacije i finansiranja do industrijske sposobnosti da prati sve veće potrebe. Zima rata u Ukrajini traje, a Evropa pokušava učiniti sve da spriječi da plamen tog sukoba zahvati i njen teritorij. I dok ruski dronovi povremeno probijaju evropski zračni prostor, strahovi i zebnja postaju ozbiljni signali da kontinent više ne može živjeti na starim iluzijama sigurnosti.
Evropa ulazi u eru ubrzanog vojnog jačanja, svjesna da se više ne može oslanjati na geopolitičku komociju minulih decenija. Rat u Ukrajini i sve češći incidenti u evropskom zračnom prostoru jasno pokazuju da sigurnost nije data, nego izbor i ulaganje. Sve vodeće države EU, zajedno s Poljskom i baltičkim zemljama, grade novu odbrambenu arhitekturu, odlučne da budu spremne za svaki mogući scenario. Iako niko ne zna hoće li naredne godine donijeti nove sukobe, Evropa je očito odlučila da više ne čeka — nego da djeluje.
Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!
