Sir se godinama nalazi na listi namirnica koje se često proglašavaju glavnim krivcima za povišen holesterol i loše zdravlje srca. Ipak, savremena nutricionistička i kardiološka istraživanja sve češće dovode u pitanje ovakvu pojednostavljenu sliku. Stručnjaci ističu da nije svaki sir isti, niti njegov utjecaj na organizam može biti posmatran isključivo kroz količinu masnoće koju sadrži.
Velike populacijske studije pokazale su da konzumacija sira ne mora nužno povećati rizik od srčanih bolesti, a u nekim slučajevima čak se povezuje s povoljnijim kardiovaskularnim ishodima. Kardiolog Sam Setareh pojašnjava da su tvrdi i odležani sirevi poput cheddara, parmezana, Gruyèrea, ali i topljeni sirevi, dugo smatrani „najgorim izborom“ zbog većeg udjela zasićenih masti i natrija. Na teorijskom nivou, zasićene masti zaista mogu povećati LDL, odnosno „loši“ holesterol, ali praksa pokazuje da je situacija znatno složenija.
Američko udruženje za srce preporučuje da zasićene masti čine manje od šest posto ukupnog dnevnog unosa kalorija. Međutim, istraživanja ukazuju na to da sir ne djeluje isto kao izolirani izvori zasićenih masti, poput maslaca ili industrijski prerađenih masnoća. Razlog se krije u tzv. „matriksu hrane“, odnosno načinu na koji su hranjive tvari u siru međusobno povezane.
Sir sadrži kombinaciju kalcija, proteina i nusproizvoda fermentacije koji mogu smanjiti apsorpciju holesterola u crijevima. Zbog toga, iako sadrži zasićene masti, njegov utjecaj na LDL holesterol često je blaži nego što se očekuje. Neka istraživanja čak sugeriraju da redovna, umjerena konzumacija sira može biti povezana s nižim rizikom od srčanih bolesti.
Posebnu pažnju privlače fermentirani sirevi poput cheddara, švicarskog sira, goude, parmezana, provolonea, Gruyèrea, fete i plavog sira. Ove vrste sadrže korisne spojeve kao što su probiotici, vitamin K2 i druge bioaktivne komponente koje mogu imati zaštitni učinak na krvne sudove i zdravlje srca. Upravo to je jedan od razloga zašto se sir u nekim studijama pokazao kao povoljnija opcija u odnosu na maslac ili prerađene biljne masti.
Ipak, nisu svi sirevi jednako preporučljivi. Dijetetičari upozoravaju da sirevi koji su izrazito mekani, kremasti, blagog okusa ili snažno industrijski prerađeni mogu predstavljati problem ako se konzumiraju u većim količinama. Dijetetičarka Kari Hamrick navodi da su brie, klasični cheddar i američki topljeni sir među lošijim izborima zbog visokog sadržaja kalorija, zasićenih masti i natrija. Treba imati na umu da su i tvrdi, odležani sirevi poput goude, parmezana i plavog sira vrlo kalorični, pa je ključ u umjerenosti.
Stručnjaci se uglavnom slažu da su bolji izbori dvopostotni svježi sir, djelomično obrana mozzarella, feta sa smanjenim udjelom masti, ricotta, kozji sir, pa čak i male količine ribanog parmezana. Ovi sirevi imaju manje zasićenih masti po porciji, a istovremeno su bogati proteinima i kalcijem, što ih čini pogodnim za uravnoteženu ishranu.
Iako sir često sadrži značajne količine natrija, istraživanja pokazuju da njegova konzumacija ne mora uvijek dovesti do povišenog krvnog pritiska, kako se ranije pretpostavljalo. Biranje opcija s nižim udjelom soli, poput švicarskog sira ili svježe mozzarelle, može dodatno smanjiti potencijalne rizike, navodi i New York Post.
Sir ne treba automatski izbacivati iz ishrane zbog straha od holesterola. Ključ leži u izboru vrste, količini i ukupnom načinu ishrane. Umjerena konzumacija kvalitetnih sireva, uz raznovrsnu i balansiranu prehranu, može biti dio zdravog načina života bez negativnog utjecaja na srce.
Svijet ljepote i zdravlja krije mnoge tajne i iznenađenja koja nas inspirišu da se bolje brinemo o sebi i svom tijelu. Ako volite praktične savjete, zanimljive činjenice i priče koje potiču na promjenu, svakako istražite ostale članke u našoj kategoriji Ljepota i zdravlje. Svaki dan vas očekuju korisne informacije za vaš bolji i zdraviji život!
