Rat između Rusije i Ukrajine, koji traje od februara 2022. godine, ostavio je iza sebe ogromne ljudske gubitke, ali tačan broj stradalih i dalje je jedna od najvećih nepoznanica ovog sukoba. Dok ruske vlasti ne objavljuju zvanične podatke o broju poginulih pripadnika svoje vojske, nova tvrdnja hakerskih grupa ponovo je otvorila pitanje stvarnih razmjera ratnih gubitaka.
Dvije hakerske grupe, Bjeloruski kiberpartizani (Belarusian Cyberpartisans) i Tihi gavran (Silent Crow), tvrde da su uspjele doći do interne baze ruskog državnog zavoda za statistiku Rosstat. Prema njihovim navodima, podaci iz ove baze ukazuju na to da je od početka ruske invazije na Ukrajinu zabilježeno između 394.000 i 450.000 smrtnih slučajeva povezanih s ratom.
Ove tvrdnje izazvale su veliku pažnju jer se radi o podacima koji bi, ukoliko bi njihova autentičnost bila potvrđena, mogli pružiti drugačiji uvid u razmjere ljudskih gubitaka tokom višegodišnjeg sukoba. Ipak, važno je naglasiti da objavljene brojke za sada nisu nezavisno potvrđene i da ih ne treba predstavljati kao konačan ili zvaničan bilans poginulih.
Prema informacijama koje su objavili hakeri, riječ je o zapisima iz demografske baze koji obuhvataju umrlice registrovane od februara 2022. do augusta 2026. godine. Grupe tvrde da su pristupile podacima koji sadrže informacije o uzrocima smrti, što im je omogućilo da naprave vlastite procjene broja stradalih.
Rosstat je, s druge strane, potvrdio da je od 29. oktobra do 1. novembra bio meta ciljanih sajbernapada. Međutim, ruska institucija odbacila je tvrdnje da su njene baze podataka kompromitovane i da je došlo do curenja povjerljivih informacija. Tako se zasad radi o dvije potpuno različite verzije događaja, dok nezavisna potvrda navodnog obima napada i autentičnosti objavljenih dokumenata izostaje.
Prema analizi Bjeloruskih kiberpartizana, u bazi se nalazi najmanje 393.881 smrtni slučaj povezan s ratom. Njihov obračun zasnovan je na zapisima u kojima je kao uzrok smrti izričito navedeno ratno djelovanje.
Međutim, grupa Tihi gavran izašla je s još većom procjenom. Prema njihovim podacima, broj smrtnih slučajeva mogao bi dostići čak 450.100. Razlika nastaje zbog toga što su u svoj obračun uključili i pripadnike vojske koji su preminuli izvan neposrednih borbenih dejstava, kao i određeni broj zapisa u kojima uzrok smrti nije precizno naveden.
Dodatni uvid u strukturu objavljenih podataka pružio je ukrajinski portal Militarnyi, koji je izdvojio nekoliko kategorija smrtnih slučajeva. Posebno se izdvaja 356.056 zapisa označenih šifrom Y36. Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, ova oznaka odnosi se na posljedice ratnih operacija.
Pored toga, evidentirano je još 38.229 zapisa koji se odnose na posljedice ratnih operacija ili sadrže opis smrti u borbi. Dodatnih 18.291 slučaj označen je kao smrt tokom vojnih operacija, ali bez navedene šifre uzroka.
Kada se ove tri kategorije saberu, dobija se ukupno 412.576 smrtnih slučajeva. To je jedna od brojki koja se posebno izdvaja u analizi jer obuhvata različite zapise povezane s ratnim djelovanjem.
Ipak, šira analiza podataka dolazi do još većeg zbira. Ukupan dokumentovani broj u proširenoj kategoriji iznosi 440.982 slučaja. U taj obračun uključene su i smrti pripadnika vojske koje nisu nužno nastupile na bojnom polju.
Među njima se nalazi 14.160 slučajeva u kojima su kao uzrok smrti navedene bolesti, saobraćajne nesreće i samoubistva. U zbir su uključena i 13.671 slučaja registrovana u Rusiji, ali s mjestom smrti navedenim na teritoriji Ukrajine ili okupiranim područjima, bez preciziranog uzroka smrti.
Upravo zbog različitih kriterija obračuna pojavljuju se različite procjene. Nije riječ o tome da svaka brojka predstavlja isti skup ljudi, već o tome da se u zavisnosti od toga koje se kategorije uključuju dobija drugačiji rezultat.
Posebno je važno pitanje ko se zapravo nalazi među evidentiranim žrtvama. Autori analize upozoravaju da šifra Y36, koja označava ratne operacije, ne pravi jasnu razliku između poginulih pripadnika vojske i civilnog stanovništva.
To znači da bi se među evidentiranim slučajevima mogli nalaziti i civili koji su izgubili život tokom granatiranja, napada i drugih ratnih dejstava. Među njima bi mogli biti i djeca, starije osobe i drugi stanovnici područja koja su bila izložena ratnim operacijama.
Zbog toga se objavljeni podaci ne mogu jednostavno tumačiti kao broj poginulih ruskih vojnika. Oni, prema tvrdnjama autora analize, obuhvataju širu kategoriju smrtnih slučajeva povezanih s ratom, a precizno razdvajanje civilnih i vojnih žrtava nije moguće samo na osnovu dostupnih šifara.
Dodatnu poteškoću predstavlja i način na koji se smrtni slučajevi registruju. Između trenutka kada osoba izgubi život i trenutka kada se taj događaj zvanično evidentira može proći određeno vrijeme. Zbog toga statistički podaci za posljednje mjesece često nisu potpuni i mogu se naknadno mijenjati.
Prema navodima iz analize, baza je krajem augusta 2026. godine sadržavala svega 39.296 zapisa za tu godinu, dok je za 2025. godinu bilo evidentirano 182.264 slučaja. Ova razlika pokazuje koliko zakašnjela registracija može utjecati na konačne statističke rezultate.
Hakerske grupe iznijele su i dodatne tvrdnje o načinu na koji su došle do podataka. Prema njihovim navodima, pristup mreži Rosstata uspostavile su približno šest mjeseci prije napada koji je izveden tokom noći između 31. oktobra i 1. novembra.
Tihi gavran tvrdi da je tokom operacije preuzeo približno 23 terabajta podataka. Ukoliko bi se ove informacije pokazale tačnim, radilo bi se o veoma obimnom upadu u informatičku infrastrukturu jedne od najvažnijih državnih statističkih institucija u Rusiji.
Ipak, ni ove tvrdnje za sada nisu nezavisno potvrđene. Ruski zavod za statistiku priznaje da je bio meta napada, ali negira da su baze podataka kompromitovane. Zbog toga ostaje otvoreno pitanje koliko su objavljeni dokumenti autentični i da li zaista potiču iz interne evidencije ove institucije.
Posebnu pažnju privlači i činjenica da Rosstat od 2024. godine više ne objavljuje statističke podatke o uzrocima smrti. Odsustvo redovno dostupnih podataka dodatno otežava nezavisnu analizu ljudskih gubitaka i poređenje različitih procjena.
Ruske vlasti već duže vrijeme ne objavljuju zvaničan i sveobuhvatan bilans poginulih pripadnika svoje vojske u ratu protiv Ukrajine. Zbog toga se istraživači, novinari i nezavisni analitičari oslanjaju na druge izvore, uključujući javno dostupne osmrtnice, lokalne objave, sudske dokumente i podatke iz otvorenih evidencija.
Među najpoznatijim projektima koji se bave ovom temom nalazi se istraživanje ruskog nezavisnog medija Mediazona, koji u saradnji s BBC-jem na ruskom jeziku i mrežom volontera prikuplja i provjerava podatke o poginulim ruskim vojnicima.
Prema njihovim podacima, do 6. novembra poimenično je potvrđena smrt 285.881 ruskog vojnika. Međutim, iz Mediazone upozoravaju da se radi o dokumentovanim slučajevima, a ne o konačnom broju poginulih. Stvarni broj, prema njihovoj procjeni, znatno je veći jer nisu svi smrtni slučajevi javno zabilježeni ili potvrđeni.
Poimenično potvrđivanje podrazumijeva da istraživači za svaku osobu prikupljaju konkretne dokaze o smrti, što takav način evidentiranja čini drugačijim od statističkih procjena zasnovanih na velikim bazama podataka.
Zbog toga je važno razlikovati broj potvrđenih imena od ukupnih procjena ljudskih gubitaka. Jedan pristup daje dokumentovane slučajeve pojedinaca, dok drugi pokušava obuhvatiti širu sliku na osnovu statističkih evidencija.
Tvrdnje o podacima iz Rosstata ponovo su otvorile pitanje koliko je stvarnih ljudskih života odnio rat u Ukrajini. Ipak, dok se ne utvrdi autentičnost navodne baze i ne izvrši nezavisna provjera svih kategorija, brojke koje su objavile hakerske grupe ostaju nepotvrđene procjene, a ne zvanični bilans stradalih.
Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!
