U trenucima kada smo umorni, zabrinuti ili pod velikim pritiskom, ponekad je dovoljno da nam pas nasloni glavu na krilo ili da nam mačka tiho prede pored nas kako bismo osjetili olakšanje. Mnogi vlasnici kućnih ljubimaca tvrde da im upravo takvi trenuci popravljaju raspoloženje i pomažu da zaborave na svakodnevne probleme. Ali da li je riječ samo o osjećaju ili maženje životinja zaista može uticati na naš organizam?
Naučna istraživanja pokazuju da kontakt sa psima i mačkama kod nekih ljudi može biti povezan sa smanjenjem stresa, osjećajem smirenosti i boljim raspoloženjem. Ipak, rezultati nisu uvijek isti kod svih osoba, a naučnici upozoravaju da je važno razlikovati kratkotrajni osjećaj opuštenosti od dugoročnog uticaja na zdravlje.
Šta se dešava u tijelu kada mazimo kućnog ljubimca?
Kada nježno dodirujemo psa ili mačku, naš organizam može reagovati na način koji pogoduje opuštanju. U takvim trenucima mogu se mijenjati nivoi hormona i drugih hemijskih glasnika povezanih sa stresom, povezanošću i osjećajem zadovoljstva.
Jedan od hormona koji se često spominje u ovom kontekstu jeste oksitocin, poznat i kao hormon povezanosti. On učestvuje u stvaranju emocionalnih veza i može se oslobađati tokom pozitivne interakcije između čovjeka i životinje. Pojedina istraživanja ukazuju na to da uzajamna interakcija, poput nježnog dodirivanja i gledanja psa, može biti povezana s promjenama u nivou oksitocina.
Istovremeno, prijatan kontakt može pomoći nekim ljudima da uspore disanje, opuste mišiće i na trenutak skrenu pažnju sa problema koji ih opterećuju. Osjećaj topline životinje, ritmično disanje i poznati zvukovi mogu doprinijeti osjećaju sigurnosti i mira.
Međutim, nije dokazano da svako maženje automatski snižava nivo hormona stresa niti da će kod svih ljudi izazvati istu reakciju. Na rezultat mogu uticati raspoloženje, prethodna iskustva sa životinjama, njihov temperament i sam način interakcije.
Iznenađujući rezultati: nije sve samo u maženju
Pregled naučnih istraživanja objavljen 2026. godine analizirao je 34 studije koje su se bavile neurološkim i fiziološkim reakcijama na terapijske susrete sa životinjama. U 64,3 posto studija koje su mjerile kortizol zabilježeno je njegovo smanjenje, dok je u 60 posto studija koje su pratile oksitocin zabilježen njegov porast. To su ohrabrujući rezultati, ali ne znače da će svaka osoba doživjeti isti efekat.
Posebno je zanimljivo to što nije uvijek moguće utvrditi da li je smirenje posljedica samog dodira životinje ili osjećaja bliskosti i sigurnosti koji ona pruža. U nekim eksperimentima i druge mirne aktivnosti, poput tihog čitanja, imale su sličan učinak na pojedine pokazatelje stresa.
To znači da kućni ljubimci nisu čarobno rješenje za stres, ali mogu biti vrijedan izvor emocionalne podrške.
Kod pojedinih osoba kontakt sa životinjama može ublažiti trenutnu napetost i osjećaj zabrinutosti. Zbog toga se psi koriste i u nekim programima podrške u bolnicama, školama i drugim ustanovama.
Ipak, važno je napraviti razliku između povremenog stresa i ozbiljnijih problema poput dugotrajne anksioznosti ili depresije. Kućni ljubimac može biti dio sistema podrške, ali ne zamjenjuje stručnu psihološku ili medicinsku pomoć kada je ona potrebna.
Također, nisu svi ljudi jednako opušteni u blizini životinja. Osobe koje imaju strah od pasa ili mačaka, alergije ili neprijatna iskustva mogu reagovati sasvim drugačije.
Svijet je pun iznenađenja – od neobičnih svakodnevnih situacija do nesvakidašnjih priča koje nas ostave bez riječi. Ako volite ovakve teme koje vas natjeraju da zastanete i razmislite, ne propustite ostale članke u našoj kategoriji Zanimljivosti. Svakog dana vas čeka nešto novo i neočekivano!
